|
Post-praznicno razdoblje s malo igara i puno najava jos uvijek
traje, ali ne zadugo. I uz nedavne odgode (vidi gore), za par tjedana
možemo ocekivati povecu navalu novih i kvalitetnih naslova.
Zoocube
Izdava: Acclaim
Igrača: 1-4 (GC), 1-2 (GBA)
Platforme: GC, GBA
Ustupio: Kvark
Gotovo potpuno zapostavljen zanr logickih igara dobio je novog predstavnika
u Zoocube, a sto je najzanimljivije, radi se o relativno originalnom
konceptu. Da objasnimo - upravljate kockom koja se nalazi u sredini
ekrana i mozete jurotirati po sve tri osi; sa tri strane ekrana
na nju 'padaju' sareni oblici i lijepe se za njezine stranice ili
jedni za druge (ako je neki oblik vec zaljepljen). Vas je cilj tako
rotirati kocku da spo jite
dva istovrsna oblika koji se zatim pretvaraju u zivotinju i nestaju.
Da odmah rijesimo stvar, moglo je i bez zivotinja jer one nemaju
nikakve veze s igrom. Nista se ne bi promjenilo da se objekti koji
padaju pretvore recimo u mikser ili salicu za kavu.
Vratimo se igri. Kompleksnost Zoocubea svodi se na cinjenicu da
morate pustiti vasim prstima da okrecu kocku jer ako cete to pokusavati
uciniti svjesno ("aha sad da ju okrenem lijevo...") biti cete prespori.
Tu je i najveca kvaliteta igre - da bi ju dobro igrali morat cete
uci u svojevrstan Zen-trans u kojem ruke djeluju polu-nesvjesno
u odgovor na zbivanja na ekranu. Mozda postajem mistican, ali razumjet
ce me svatko tko je iskusio nesto slicno (nekako mi se cini da je
ranije bilo mnogo vise igara s tim obiljezjem). Na to dodajte kompleksan
sistem bonusa koji nigdje nije objasnjen nego cete ga morati sami
shvatiti i dobivate sasvim zabavnu logicku igru - koja ipak nije
za svakoga. Na tehnicku stranu ne bi trosio rjeci - grafika i muzika
su tu samo da podupru osnovni koncept i to cine prosjecno. Mogucnost
igranja do cetiri igraca odjednom daje priliku za neke od zanimljivijih
multiplayer igara koje sam imao u zadnje vrijeme, ali najveci je
problem prijatelje nagovoriti da posvete malo vremena ovakvom naslovu
umjesto nogometu ili necem s vise akcije.
Igru nisam imao prilike vidjeti na GBA, ali saznao sam da je osnova
ista, ali, naravno, bez animacija izmedu levela i slikica zivotinja
(upitno je zasto se onda zove ZOOcube). Moguce je igranje udvoje
preko Link kabla, ali oba igraca moraju imati svoj primjerak igre
(nema multi-boota). Koliko sam shvatio iz manuala, nema nikakve
mogucnosti povezivanja GC i GBA verzije.
Spyro: Enter The Dragonfly
Izdavac: Universal Interactive
Igraca: 1
Platforme: PS2, GC
Ustupio Algoritam
Obecana prije dva tjedna, ova recenzija tu je vise reda radi - naime,
igra nije donjela ono sto sam od nje ocekivao, vec mi je pomalo
unistila lijepo sjecanje na ranije nastavke. Novi Spyro izasao iz
radionica Check Six studia (za razliku od ranijih nastavaka koje
je radio Insomniac), prakticki je kopija PSOne verzija, s par sitnih
dodataka. Tako
ljubicasti guster uz skakanje, lebdenje i jurisanje, sada uz vatru
moze bljuvati i led (smrzava protivnike), munje (nanose stetu ali
i aktiviraju vrata) te mjehurice od sapunice (za hvatanje magicnih
buba sto je i cilj igre). Nekoliko sarenih svjetova, s teksturama
koje se bas ne razlikuju od onih na PSOne, dijamantici koje treba
sakupiti na sve strane, nesto mini-igara i puno skakutanja najkraci
je opis igre. A iako stvar ponekad zatrza i graficki je tesko prosjecna,
problem nije toliko u njenoj nekvaliteti, koliko u onome sto sam
ocekivao. Ovo je veseli Spyro kakav smo vec igrali - a ja sam htio
nesto novo. Ako do sada niste imali prilike zabavljati se s ljubicastim
zmajicem - jos bolje, ako imate klinca koji nikada nije vidio Spyru
- ne shvatite me ozbiljno. Za pocetnike je igra sasvim ugodna zabava.
Kad vec spominjem Spyru, da dodam da je na GBA nedavno (kraj prosle
godine) izasao drugi nastavak njegovih avantura Spyro:
Season of Flame, koji je vrlo zabavna platformska arkadica
sa lijepom sarenom grafikom i, na svoj nacin, bolji od verzije za
'velike' konzole.
Legaia 2: Duel Saga
Izdavac: Eidos
Igraca: 1
Platforme: PS2
Ustupio: Algoritam
Pred
nama je (doduse vec neko vrijeme, ali ne smeta) jedan od standardnijih
japanskih RPGa. Spasavanje svijeta, borba dobra i zla, elementi
vode, vatre i sl. kao izvor magije - sve je to tu. Standardan je
i nacin igre - lutanje svijetom u polu-pticjoj perspektivi i borba
na poteze. Ono sto nije standardno je cinjenica da likovi u borbi
uce combo udarce po imenu Tactical Arts koji uz nanosenje stete
mogu imati i drugih efekata. Sve u svemu, igra koja ne donosi znacajnu
inovaciju, ali dok cekajui na Final Fantasy X-2, ljubitelji RPG-a
bas i nemaju mnogo izbora.
|