|
Eternal Darkness: Sanity's Requiem
Platforme: GameCube
Igraca: 1
Izdavac: Nintendo
Special: 60Hz, Widescreen, Surround
Ustupio: Kvark
Iako izgleda kao Resident Evil, Eternal Darkness znatno je drugaciji
oblik survival horrora. Mnogo vise fokusiran na atmosferu i rjesavanje
zagonetki, ED je na svoj nacin stravicniji od Resija, koji se s
godinama i nastavcima pretvorio u jednostavnu klanje zombija. Ipak,
slicnosti su velike i ne treba ih negirati - od nacina borbe, preko
cinjenice da pocetna lokacija
jako lici na pocetnu lokaciju RE-a, do atmosfere nevjerice i cudenja.
ED tu atmosferu ipak bolje "razvlaci" i povremeno vas stvarno tjera
na rub pameti zanimljivim trikovima kakve je u svojim igrama upotrebljavao
i veliki Hideo Kojima. Tako vam se, na primjer, moze dogoditi da
vam konzola prijavi da vam controller nije ukljucen iako vidite
da jest ili da vam oruzje odjednom nestane iz ruke kada se nadete
licem u lice s neprijateljem. O cemu se radi? Kao sto sam rekao,
ovo je akciona avantura u kojoj se borite s neprirodnbim bicim,
pa vas lik postaje sve ustraseniji i polako ludi. Ako Sanity mjerac
padne ispod odredene granice pocinju se dogadati vec navedene cudne
stvari sto igri daje dodatnu diemenziju cudnog. To nije i jedina
razlika izmedu RE-a i ED-a. Tu je i cinjenica da cete kroz igru
u pravljati s desetak razlicitih likova kroz nekoliko povijesnih
razdoblja, kao i to da osim standardanih oruzja na raspolaganju
imate i carolije. Cudan miks svega i svacega s nekoliko inovativnih
elemenata i izvanrednom stravicnom atosferom, Sanity's Requiem mogu
samo preporuciti. I pazite - stvarno je stravican.
Sum of All Fears
Platforme: GC, PS2, GBA
Igraca: 1
Izdavac: Ubi Soft
Ustupio: Algoritam
U usporedbi s nedavno opisanim Ghost Reconom, Sum of All Fears je
gotovo sramotno losa ig ra
pa nije cudo da Tom Clancy nije na nju htio staviti svoje ime. Na
prvi pogled i nema neke razlike - ako gledate slike - pa cete sigurno
pitati u cemu je stvar. Evo ukratko - nema upravljanja s vise timova
(tj. nema taktike) sto cijelu stvar pretvara u obicni FPS; na mapi
vam je nacrtano kamo trebate ici (dobro, ne morate gledati mapu,
ali to je glupo); engine povremeno 'zamuca', a kvaliteta tekstura
i broj detalja su zanemarivi. Sto je najsmjesnije, vi uvijek upravljate
jednim od likova iz tima, a svi ostali se vuku za vama - a to svaki
pokusaj malo 'skrivenijeg' upada cini potpuno nemogucim. Jedna
jedina stvar mogla bi izvuci igru - da nam je netko rekao da se
radi o naslovu za mlade od 8 godina. Onda bi niska razina tezine,
jednostavnost i arkadni stil bili opravdani. Mozda su to zaboravili
naglasiti?
Na kraju - jedna napomena - verzija za GBA medu boljim je akcionim
igrama na toj konzoli, a sadrzi i dovoljnu dozu taktike i planiranja,
lijepu grafiku, pa cak imultiplayer (koji nismo isprobali).
LMA Manager 2003
Platforme: PS2, XB
Igraca: 1-2
Izdavac: Codemasters
Jos uvijek najbolji nogometni manager za konzole vec je neko vrijeme
u prodaji, pa evo kratkog osvrta.
Manje kompleksan od npr. Championship Managera na PC-u, LMA Manager
jos vam uvijek daje veliko kontrolu nad timom i njegovim okruzenjem
(izgradnja stadiona, sponzorstva), a kompletna prezentacija (s posebnom
TV stanicom na kojoj gledate statuse i rezultate) na visokoj je
razini. 3D engine u kojem gledate meceve (ili samo njihove najbitnije
dijelove) i nije nesto, ali to nije ni bitno - zelite li gledati
lijepi nogomet na konzoli, uzmite FIFA-u ili PES2. Ipak, ako pozorno
gledate meceve, mozete uociti greske u igri svoje momcadi koje ce
svaki pravi manager znati ispraviti. S ogromnim brojem timova, liga
i igraca, za takticki nastrojene ljubitelje nogometa ovo je jos
uvijek jedini izbor na konzolama. Upitno je jedino sto se (osim
imena igraca i par detalja) zaista promjenilo od proslogodisnje
verzije.
|