|
Ovaj tjedan imao sam priliku iskusati igre od kojih vam tesko koju
mogu preporuciti. Ali mozda moje misljenje pomogne da se ne odlucite
za neku od njih. Nemojte me ipak krivo shvatiti - svaka je igra
dobra nekome. Ove to samo nisu meni.
Minority Report
Izdavac: Activision
Platforma: PS2, XB, GC, GBA
Igraci: 1
Special: widescreen, surround
Kako je Electronic Arts napravio igrivu verziju LOTR-a? Pretvorio
ga je
u tucnjavu. 'Ajdmo onda i mi tako!' - rekli su programeri ove igre
- ali su zaboravili na detalje. I to bitne, kao sto su kvalitetna
grafika, ugodne kontrole i nesto da privuce igraca. Hrpa levela
pseudo-futuristickog dizajna koji tek marginalno lici na lokacije
iz filma sasvim sigurno vam ne zvuci privlacno, osobito kada znate
da se cijelo vrijeme probijate kroz policajce, robote i slicne protivnike
u linearnom stilu Final Fighta. Sto je dobro? Malo letenja s jet
packom (ali uz lose kontrole), par futuristickih pistolja (ali premalo
ostalih igrackica iz filma) i sakupljanje novca koji mozete kupovati
dodatnu opremu (ali je tesko sakupiti dovoljno za nesto zanimljivo).
Uglavnom - film je dobar ALI igra ne. Upozoreni ste.
Crazy Taxi 3: High Roller
Izdavac: Infogrames
Platforma: XB
Igraci: 1-2
Special: widescreen, surround, 60 Hz
Nisam
nikad volio Crazy Taxi serijal - jednostavno mi je dosadno jurcati
gradom, sakupljati putnike i voditi ih na njihovo odrediste. A izvodjenje
salta i skokova automobilom takodjer mi nije jaca strana. Ali cak
i da mi se neki od proslih nastavaka i svidio, ne bi trojku ocjenio
nista bolje jer objektivan pogled na igru daje malo pozitivnih tocaka.
Pocevsi od sporog ucitavanja, preko pop-upa i usporavanja koje nisam
ocekivao na Xboxu, pa do cinjenice da ne donosi apsolutno nista
novo - ovo je jednostavan primjer kako slavno ime iskoristiti za
brzu zaradu. Tri grada kroz koja vozite su puno prostora, a 8 starih
i 4 nova vozaca su dosta likova, ali kada ste sve njihove trikove
vidjeli prije par godina igra ce vam vjerojatno biti dosadnija nego
sto je meni koji nisam. Samo za najzagrizenije fanove.
Unreal Championship
Izdavac: Infogrames
Platforma: XB
Igraci: 1-16, Xbox Live multiplayer (neisprobano)
Special: widescreen, surround, 60 Hz
Ustupio: Algoritam
I
u ovom se slucaju moze reci da imam predrasude jer nikada nisam
bio veliki igrac Unreala na PC-u. Svi znaju o cemu se radi - FPS
je bar jednostavan zanr - samo ides i pucas. U ovom slucaju cijela
je igra napravljena u obliku natjecanja u kojem sudjelujete sa svojim
timom i probijate se do prvog mjesta pobjedujuci protivnicke timove
u diciplinama poput deathmatch, capture the flag i slicno. Postoji
cak i vrsta FPS-rukometa, u kojem onaj koji nosi loptu ne moze pucati
sto je prilicno zabavno. Tehnicki (grafika, zvuk) je igra dobro
doradjena, kontrole su precizne i njihova se osjetljivost moze podesavati
sto je vrlo pohvalno, a jedini manji problem je frame rate od 30
slicica u sekundi. No i uz to UC izgleda sasvim pristojno jer je
tih 30 FPS konstantno, cak i kada igrate ucetvero na jednom Xboxu.
Moj najveci prigovor je linearnost - ako niste bas tip kojeg motivira
natjecateljski duh ("Moram biti prvi!"), ne znam zbog cega bi igrali
ovu igru. Kad upoznate sve arene i isprobate sve 4 'disipline',
igra postaje vrlo dosadna i jednolicna. Sve to trebalo bi se promjeniti
kada s funkcioniranjem zapocne Microsoftov online servis Xbox Live
putem kojeg cemo Unreal Championship moci igrati protiv igraca sirom
svijeta, downloadati dodatne arene, nacine igre i stosta drugo.
Do tada - igru na policu.
|